Jer lepota koja nikada nije upoznala tugu je samo površina. Prava lepota dolazi iz snage da priznaš da si čovek, sa svim svojim senkama i suzama.
Te noći, Elena je shvatila jednu važnu stvar: Shvatila je da su i najlepši cvetovi najkrhkiji pred vetrom. Odlučila je da prestane da se krije iza savršenstva. prelepe devojke budu tuЕѕne nekada
Jedne večeri, sedeći na ivici prozora, gledala je u kišu. Razmišljala je o tome kako je ironično što joj svi govore „blago tebi“, dok se ona oseća kao prelepa ptica u kavezu od tuđih očekivanja. Od nje se očekivalo da uvek bude vedra, uvek sređena, uvek... lepa. Kao da je njena lepota bila ugovor koji je potpisala sa svetom, a koji joj je zabranjivao da bude slaba. Jer lepota koja nikada nije upoznala tugu je samo površina